Borja.org

Svi oni koji su djetinjstvo proveli u osamdesetima, zasigurno pamte kako u jednom trenutku nije bilo banana, deterdženta i kave, benzin se plaćao bonovima, a filmovi su u kina dolazili s nekoliko godina zakašnjenja. Nešto malo tesktova iz inozemnih medija, čitali smo u Izboru (ako nas sjećanje ne vara), a tu se nalazilo i pokoje predviđanje vezano uz budućnost. Takva predviđanja, analize i barem pokušaji pogađanja što nas očekuje, nisu rijetkost, no često su puni zabluda, te sasvim pogrešna.

Danas, mnoga od krivih predviđanja, mogu nas samo zabaviti. Tako je u internom memorandumu telegrafske kompanije Western Union, godine 1876., pisalo "Ovaj 'telefon' ima previše nedostataka da bi ga se ozbiljno razmatralo kao način komunikacije," Thomas Watson, direktor IBM-a, 1943. godine rekao je "Mislim da na svijetu postoji tržište za možda pet računala," a Ken Olson, utemeljitelj kompanije Digital Equipment Corp, ne tako davne 1977. izjavio je da "nema razloga zašto bi itko želio računalo u svojoj kući." Kako li su samo bili u krivu...

Videotelefonija, anyone?
Poplava trash science fiction filmova, "napadi" Marsovaca, paranoja uzrokovana hladnim ratom, ali i tehnološki razvoj pedesetih i šezdesetih godina proteklog stoljeća, uzrokovali su masu predviđanja vezanih uz tada daleku budućnost,. Iako su se prvi robusni video telefoni pojavili nešto ranije, kao prvi navodi se Picturephone iz 1964. godine kompanije AT&T, naprednija verzija sličnog modela nastalog desetak godina ranije. Publika je dobila priliku testirati ga u Disneylandu odnosno na New York sajmu, gdje je vršeno i istraživanje o dojmu korisnika. Samo istraživanje, bilo je porazno. Većina korisnika nije voljela Picturephone jer je bio prenespretan, s malenim ekranom. Unatoč tome, u AT&T-ju se nisu dali smesti. Godine 1964. tvrdili su da će 2000.-te svi razgovarati isključivo video telefonom, dok su u sedamdesetima smatrali kako će desetljeće kasnije, najmanje milijun ljudi služiti njihovim video telefonom. To se, kako znamo, nije dogodilo.

Šezdesetih, kad već govorimo o glasovnim sustavima, dosta se govorilo i o Vocoderu (Voice Operated Recorder), koji je predstavljen još tridesetih godina proteklog stoljeća. No, nakon Odiseje u svemiru i HAL računala, predviđalo se kako će krajem stoljeća sva računala "govoriti" ovako, no srećom to se nije dogodilo, iako je vocoder ušao u pop kulturu preko glazbe.

Lagano, lagano
Godine 2001. i kasnije život će biti lagodan. Ljudi neće previše raditi, ako će to uopće i činiti, većinu dana uživat će u lijepim stvarima, a za sve to, valja zahvaliti robotima koji će pomagati, kako u kućanstvu tako i na radnim mjestima. U mirovinu će se ići s 47, ako ne i ranije...

Najveći problem tada, biti će taj što čovjek jednostavno neće znati što učiniti sa svim tim silnim slobodnim vremenom, pa nas očekuje dosadna budućnost. Tako nekako, po futuristima iz sredine proteklog stoljeća, trebali smo živjeti danas. Među onima koji su ovo tvrdili bio je Alvin Toffler, autor i više nego dobro prodavane knjige "Future Shock", a koji je Wiredu, 25 godina od izlaska ovog bestsellera, izjavio da su najveće greške njegovih predviđanja što nisu bila dovoljno radikalna, i što su vjerovali tadašnjim ekonomistima. Intervju s njim, iz 1993. godine, može se pronaći u Wiredovoj arhivi (www.wired.com/wired/archive/1.05/toffler.html).

Osim njega, o lagodnom životu 2000.-te pisao je i New York Times, koji je tvrdio da će 2000. godine čovjek raditi najviše četiri dana tjedno, a 1966. sličnim se tvrdnjama pozabavio i Time. Najbliži istini bio je Arthur C. Clarke, kada je rekao da će jedan od glavnih problema biti koji od nekoliko stotina TV kanala odabrati i Walter Cronkite, koji je u dokumentarnom filmu "The 21st Century" rekao kako u budućnosti nećemo ići na posao već će posao dolaziti k nama.

Gradovi
Vjerojatno je film Metropolis, iz 1927. godine, Fritza Langa u čovjekov um ugradio viziju megalopolisa koja će se i dalje u budućnosti, kako kroz filmove, tako i kroz ilustracije, provlačiti. Od gigantskih se nebodera neće vidjeti nebo, a ceste i putevi nalazi će i između samih građevina, no promet će se dijelom odvijati i podzemnim tunelima. Svaka zgrada biti će grad za sebe, pa će i sama sebi dovoljna biti. Stanovnici tih zgrada možda i danima neće stupiti na tlo, predviđalo se 1939. godine. Ljudi će 2001. godine, govorilo se šezdesetih, nositi jednake uniforme, a za takve tvrdnje valja zahvaliti razvoju svemirskog programa i naravno, Star Trek serijalu.

Istih godina, sve se češće počelo govoriti o tome kako će u budućnosti čovjek živjeti i pod morem, a među onima koji su se zalagali za koncept, bio je i Jacques Cousteau, koji je ranih šezdesetih razvijao projekt Conshelf, a koji je to trebao omogućiti. Dio njegovih nastojanja mogao se vidjeti i u filmu "World Without Sun" iz 1964. koji je osvojio Oscara. Iako još ne živimo pod morem, sam koncept sve je bliže realnosti. Za detalje, posjetite www.poseidonresorts.com.

Što nas doista čeka?
Odgovor na gore postavljeno pitanje, teško je dati, no mnogi pokušavaju predvidjeti što nas u budućnosti čeka. Jedna od zanimljvih lokacija koju preporučujemo svima koje budućnost zanima, jest i www.thevenusproject.com, službene stranice edukacijskog think-thanka s Floride. Nude se zanimljivi multimedijalni materijali te tekstovi o različitim temama, poput gradova koji razmišljaju, gradova pod morem, naprednih energetskih sustava i sličnog. Za one koji žele znati više o potencijalnom odlasku na Mars, dobra adresa biti će www.marssociety.org, koju vodi Robert Zubrin. Za dalju budućnost, teleportirajte se browserom na adresu www.chronicle-future.co.uk, Sunday Timesa. Želite li pak i sami nešto predvidjeti, prava (i zabavna) adresa biti će www.longbets.org. A da neka od predviđanja i nisu bila toliko daleko od istine može se vidjeti na Wiredovom Next Festu (www.nextfest.net).

Sasvim krivo...

"Ne sviđa nam se njihov zvuk. Grupe s više gitara su na zalazu."
Decca čelnik, 1962, nakon što je odbio grupu The Beatles

"Računala u budućnosti, težit će 1,5 tonu"
Popular Mechanics, 1949.

"Bežična muzička kutija nema nikakvu komercijalnu vrijednost. Tko bi platio za poruku poslanu nikome posebno"
suradnik David Sarnoffa, o investiranju u radio

"Leteći strojevi teži od zraka nisu mogući"
Lord Kelvin, 1895.

"Amerikanci možda imaju potrebu za telefonom, ali mi ne. Imamo sasvim dovoljno kurira", Sir William Preece, General Post Office, Velika Britanija

TIMELINE

1927.
Film Metropolis "daje" viziju gradova u budućnosti; megalopolisi i gigantski neboderi zaklanjaju pogled na plavo nebo

1960.
Jacques Cousteau počeo projekt Conshelf, Continental Shelf Station, pokušavajući osmisliti život pod vodom

1964.
Picturephone AT&T-ja testiran na publici u Disneylandu i New Yorku. AT&T predviđa kako će 2000.-te godine svi korisiti video telefone

1968.
Juan Trippe, predsjednik Pan Ama, objavio kako su počeli primari rezervacije za put na - Mjesec

1970.
Vremenska kapsula, točnije dvije, zakopane u Osaki. Donja bi trebala biti otvorena nakon 5000 godina, dok je druga prvi put otvorena 2000-te

2049.
Vrhovni sud naredio da se ugasi super kvatno računalo koje je kloniralo svijest svog tvorca Nata Bakera

moby 65/66, '05

hr.digg|prijavi