Borja.org

* S nekim ljudima jednostavno klikneš. S nekima na pola, s nekima nikad, a rijetki su oni s kojima klikneš na 100 %. Tih je, 100 %nih, bilo ove godine, no za vas, oni nisu bitni pa i neću prstom u njih upirati, možda tek onako spomenuti, kao nije važno. Kao i svake godine i ove sam, dolazeći motovunskoj kući u neki sitni sat, zbog profesionalne deformacije i zko zna čega, mislio, e ovo ću zapisati i napisati, baš je bio takav moment, no nikad ne zapišem i tek povremeno napišem jer se i ne sjećam više svega pa tek povremeno bljesne kakav doživljaj i događaj. I ove smo godine u Motovun stigli dva dana ranije, jer ta dva dana prije samog festivala i dva dana nakon nekako najviše volim. Te sam prve subote sjedio s Ivanom i Nenadom i još tonom ljudi. Ivanu spominjem jer sam s njenom sestrom, što smo shvatili malo kasnije išao u isti razred, a Nenada jer je na Motovunu bio neradnik poput mene. Nije da nisam pomagao kad je trebalo (ako se upload videa na YT i snimanje CD-a za press tako može nazvati), ali više sam odmarao&uživao nego trčao okolo užurbano poput ostatka ekipe festivala. Ipak, penjući se gore te subote, skužio sam, pa jebote ti si medijski pokrovitelj, što je od prvog festivala, na kojem smo Gregor i ja radili web, do desetog, valjda neki napredak

* Atmosfera na festivalu je bila, u odnosu na ranije festivale nekako drugačija. Prošli mi je definitivno bio bolji. Tu naravno ne mislim na filmove koji su vjerojatno većinom odlični, već ne generalnu atmosferu tih dana u gradu. S time su se složilo i nekoliko drugih ljudi koji su prošlih desetak godina posjećivali festival, no zaključili smo zajedno kako nam treba neki odmak od svega, tjedan dva, da procijenimo pobliže situaciju

* Olga i Goran su mi bili hajlajt totalni, s njima sam se skoro najviše družio. O svemu pomalo, ali nekako na drugu foru. Mogao bi cijeli post posvetiti toj priči, ali to je nekako jedna od onih stvari koje ću spomenuti, ali ne i podijeliti do kraja, sviđa mi se da ostane samo ono nešto naše

* Nataša (zg) je u jednom ranojutarnjem trenutku odlučila sa mnom podijeliti nešto, što je bilo značajno i o čemu se razmišljao kasnije, rekavši joj kako mi je drago da je osjetila da mi može tako nešto reći iako se ne znamo uopće, tada nimalo

* Zrinka mi je iz Mountain Viewa donijela Google kapu i majicu!!!! Mislim, halo, pa to je za svakog geeka ono...Jedan dan sam imao tako svoj Google outfit i govorio djevojkama pretražite me! ;) Pregeek fora za Motovun :) Ali ponosno nosim to, ne znam ima li tko još takvu original, totalni sam frajer! Da imam bengalku, zapalio bi

* Subotu nakon festivala sam proveo u baze...sorry, spa&welness centru hotela Kaštel. To je novost, taj bazen. Kako posljednju noć nisam nešto pretjerano tulumario oko podne - jedan sam bio na bazenu. Sam. To je bilo totalno liječenje, tako dobro, da sam se nakon ručka vratio još malo plivati. Uglavnom, ležao sam tako na ležaljci pored bazena i razmišljao kako bi trebao početi recenzirati welness lokacije i sve tretmane koje nude. Na pamet mi je pao butkovićevski stil - Masaža je bila energična, ali malo dosadna pred sam kraj. Tretman tartufima, potpuno osvježavajuć, smekšao mi je bore na licu, iako agresivan miris povremeno može smetati. Da, postoji nešto što se zove trufle care odnosno tretman tartufima i košta 490 kuna. Ima cijela neka filozofija iza tog tretmana, fino dizajnirana i opisana; meni skeptičnom učinila se kao WTF?! ali ajde. Upadetić: na recepciji bazena sjedi djevojka, i prolazim ja s bazena pored a njoj na compu otvoren Facebook ;) Htio sam je pouknuti...

* Relativno loša vijest je da se meni draga konoba Barbacan zatvorila, odnosno da se promijenio vlasnik. Butković je jednom napisao da je neka salata bila dosadna i dosta dugo smo se tome smijali dok u novom Barbacanu nismo probali - salate. Totalno nemaštovito i preskupo za tu istu nemaštovitost. Sad se restoran zove Mondo i u odnosu na Barbacan je lošiji. I danas se rado sjetim kroketa od vepra u umaku od hrena i tartufa koje sam tamo jeo ili guščje paštete; jedino mi neka riba nije sjela. Enivej, u Mondu su salate dosadne, ali ostatak i nije tako loš. Njoke s hobotnicom u umaku od tartufa nisu bile loše, kao ni biftek s tartufima, koji dolazi s malo kuhanog krumpira, povrća i nekim sosom, koji ne znam što je, ali mislim da u njemu ima korijandera. Zanimljivo balkanski, kad smo jeli u subotu njoke su bile oko 80 kn, a kad je počeo festival, cijena je skočila na cca 130, a tako je bilo i sa svim ostalim jelima. To mi je prelame i bezobrazno, dizati cijene samo zato što je festival. Nekako u rangu onog iznajmljivanja apartmana po jednoj cijeni za domaće po drugoj za strane goste. Hrana u hotelu nikad nije bila nešto pa nije ni sad. Zapravo nije toliko loša hrana kolika ponuda od 3 + nezanimljiva jela. Al je zato bilo finih ćevapa, hot doga, hamburgera pa čak i pizze, što smo sve jeli u neki sitni sat

* Većinu vremena smo proveli u Vip vrtu. Vip vrt je prostor namijenjem gostima festivala i ljudima koji za festival rade. Manja je gužva, opuštenijna atmosfera i ugodno društvo. Srle i ja se tamo po dogovoru ili ne sretali svaku noć u 21 i započinjali ugodno druženje. Prvo nas dvojica, malo zatim i netko treći, pa četvrti, sve dok deset i više ljudi ne bi sjedilo za jednim velikim "serpaerom u sredini" i razgovaralo. Prošle godine je tamo bila fantastična ponuda vina, no ove godine, takvih je vina brzo nestalo što se mnogima nije svidjelo. Matoševićeva Alba iz 2006. (plava etiketa) i iz 2007. (crvena, mislim da su te) su bili apsoultni hit kao i Kozlović. Radovan tako tako, sve je ostalo bilo brzo zaboravljeno a i na kraju se ponuda svela na neka užasna vina pa su poznavatelji, a njih je tamo bila dosta, bili dosta razočarani. Tu posljednju noć, čak se više piće nije moglo kupiti osim ako se ne uzme boca, što je opet jedan WTF?! S dosta sam ljudi razgovarao o vinima i ima stvarno pravih pravih poznavatelja ne samo naše nego i svjetske scene

* Odlična ideja i novost, bio je interaktivni film, to su oni u kojima i gledatelji sudjeluju. Bio sam iza hotela kada su autori govorili o cijeloj filozofiji iza interaktivnog filma - to je totalna Plan B tema, vrlo sve drugačije. Sjedio sam iza i kad je Ken Russell govorio, lik je totalno zabavan, svašta je imao za reći, sto nekih dogodovština, filmskih avantura i razmišljanja na temu

* Od ovih zabava, moram ocijeniti TBF s jedanaesticom (od deset mogućih), zakon su svirali. Nikad ih nisam slušao, ali ono, jako jako dobro. Slušao sam i taj romski sastav, ne sjećam se kako se zovu, ali i oni su bili posebni - Djelem, Djelem, Caje Sukarije i Prokleta je Amerika, ono, dođe ti da odeš živjeti negdje preko bare, samo da ti takvi sviraju a ti kao nostalgičan. Posebni su bili Virtuozi iz Jakutije, totalni genijalci, briljantna svirka! Netko je rekao, kao da slušaš CD, bez mane i greške i to je stvarno bilo tako. Moram priznati, u tom sam koncertu stvarno i istinski uživao.

* Ana, ne znam joj prezime, a koja je snimila taj nagrađeni Motovun online film, je isto bila onako...jako dobro smo se razumjeli. Ona je inače iz Moldove, što je ex SSSR i ima onaj, meni dragi russian english moment gdje je sve nekako mekano, n je bliže nj i tako smo se prisjećali uspomena iz socijalizma, kako smo mi njima bili ono što je nama bio Trst i pjevali Katjushu malo na ruskom, razgovarali o tome kako je bilo nekad i kako je sad, sjedili i jeli u Mondu, uživali u društvu.

* Ostatak ekipe, trebao bi mi cijeli jedan internet da sve napišem! :) Da, filmova nisam pogledao previše, gotovo nimalo ali sam proveo lijepih devet dana s novim ljudima i starim prijateljima koje nisam vidio od prošlog Motovuna, a koji su mi baš dragi i koje ću vjerojatno vidjeti opet, tek na sljedećem MFF-u jer...

* Službeni izvještaj kolege Aristona Grbačića Nebojše, akreditiranog Plan B novinara! pročitajte na planb.com.hr :)

* Uvijek ima taj neki dio koji sačuvam za sebe, pa je tako i ovaj put.

* Pogledajte i fotke/video na ofišl stranicama, fotići/MTV su odradili odličan posao

* Uvijek mislim da sam nešto zaboravio napisati, vjerojatno i jesam, samo ne znam je li to namjerno ili slučajno. Negdje deep inside zapravo znam da je taj moj txt o Motovunu za borja.org kraj te priče, a to me rastuži malo, pa ostavim rezervu valjda, ako se sjetim

hr.digg|prijavi